Qafa e Valbonës – 1795 mnv – Prokletije (Albanija) – 22.6.2018.

U jutro nakon doručka čekali su nas kombiji lokalnih prijevoznika, koje je dogovorio naš izuzetno organizirani vodič Arben Kola. S 5 kombija prebacili smo se nekih 6-7 kilometara kako bi značajno skratili put za uspon na Qafa e Valbonës (1795 mnv), sedlo na vrlo popularnom putu između dolina Valbone i Tetha. Na startu smo se prebrojali i pokazalo se da smo kompletni (37 planinara + vodič), pa smo mogli krenuti na uspon.

Uz planinarsku stazu pojavljivali su se tzv. ”kafići”, sklepani od najlona i grana okolnog drveća s vrlo kreativnim inventarom od ostataka cjepanica, obrađenih debala i kamena. Piće su hladili u koritu od izdubljenog debla, u koje je plastičnim crijevom za vodu dovedena hladna voda iz obližnjeg planinskog potoka. Lokalni ugostitelji dali su mašti na volju i sve su prilagodili sebi kako bi što jednostavnije ugostili šetače i planinare, na ovoj vrlo popularnoj planinarskoj ruti između dvije doline.
Za sada Prokletije odišu divljom ljepotom i neukroćenom prirodom, ali na žalost mogućnost lake zarade pomalo privlači poduzetnike. U zadnje vrijeme albanska dijaspora ovdje ulaže mnogo novca, ljudi se polako vraćaju i sve ulažu u izgradnju turističkih objekata i prilaznih cesta, a usput nesvjesno remete prirodni sklad i narušavaju nedirnutu prirodu. Za vjerovati je ako se vratimo kroz nekih 10-tak godina, da ništa više neće biti kao prije. Prirodu će ukrotiti, hotele i ceste izgraditi, uslugu proširiti i poboljšati, cijene povisiti, zatvoriti planinske kafiće, istjerati lokalne uzgajivače koza. Tko zna što sve neće biti isto!?? Možda nas ipak u ove krajeve donese neki vjetar znatiželje, kako bi svjedočili preobražaju najljepših planina u Europi. Ali o tom potom, valjda Bog najbolje zna koji nam put slijedi!
Laganim koracima polako smo se uspinjali prema prijevoju, srećući na stazi mnoge planinare iz raznih krajeva svijeta (Japan, Švedska, Norveška, Kosovo, Saudijska Arabija i dr.). Nakon nekoliko sati laganog hoda pristigli smo kompletni na cilj, gdje smo napravili nezaobilazne fotografije s vrha i pauzu za odmor.
Na povratku smo se vrlo brzo spuštali motivirani odmorom u jednom od lokalnih odmorišta ”Simone cafeu” uz hladno pivo, tradicionalnu kavu, domaći kruh i kozji sir. Kasno popodne vratili smo se u hotel gdje nas je čeka odmor, večera i rani spavanac, radi sutrašnjeg uspona na Maja jezerce.