Dionica SPP-a: Škrabutnik – Baćin Dol – 22.02.2026. g.
Planinari HPD Gojzerica Požega, njih tridesetoro, odvažili su se ove nedjelje 22. veljače 2026. godine, na pohod dionicom Slavonskog planinarskog puta od Škrabutnika do Baćindola. Ova dionica duga 25 km bila je veliki izazov za sve sudionike pohoda, od kojih su polovice bili polaznici 8. Opće planinarske škole u HPD Gojzerica Požega. Svi oni krenuli su zajedno pod sigurnim vodstvom Berislava Štefančića, vodiča pripravnika, koji je ovu etapu vodio pod mentorstvom iskusnih vodiča: Anite Savić i Martine Keller te uz pomoć kolegice Ines Žužinjak, također vodiča pripravnika. Pošto čitava grupa nije bila u mogućnosti ishoditi kompletnu dionicu, dogovor je bio da Anita vrati dio ekipe s Maksimovog hrasta. Dan je bio prekrasan i sunčan što je dodatno popravilo raspoloženje naših planina, kako bi izdražali napore koji su tek uslijedili.Kakvo je raspoloženje vladalo među hodačima može se vidjeti iz opisa glavnog vodiča Bere: ”Nedjeljnim ranim praskozorjem vrata HPD Gojzerice bile su širom otvorene za sve pristigle i orne planinare, gdje smo obilježili pretpolazišnu točku uz čaj, kavu i pokoju ljuticu po izboru. Uz srdačno okupljanje, a mahom i upoznavanje iskusnijih s mlađim nadolazećim planinarima, polaznicima OPŠ. Nakon toga krenuli smo autoposadama put Požeške gore, ka startu današnjeg pohoda iznad sela Škrabutnik, gdje nas je veselo ispratio naš predsjednik društva Višeslav uz obavezno fotografiranje na samoj startnoj ravnini!Nakon što smo konsolidirali redove od 30 hodačkih entuzijasta (bilo nas je s više strana; šestero iz Podružnice Oriovac, troje gostiju iz PD Dilj Slavonski Brod te svi ostali iz matične i brojne baze Gojzerice, uz napomenu da su pola bili polaznici planinarske škole) te su nakon uvodnog i obveznog vodičkog govora krenuli smo put Slavonake planinarske obilaznice u smjeru zapada kako bi prešli u komadu. Požešku i Babju Goru. Samim ranojutarnjim startom pratilo nas je jedno od posljednjih ovosezonskih idiličnih zimskih jutara, onakvo divno jutro kakvo mi planinari volimo da nas prati uz dinamičnu šetnju ka očekivanim vrhovima. Nakon višetjednih učestalih padavina gazili smo blatnjavo tlo, što nije predstavljalo problem vrlo dobro opremljenim hodačima. Kako smo se penjali ka prvom vrhu Maksimovog Hrasta, tako smo bilježili tanki sloj jučer napadača snijega koji se zadnjim naporima opirao izlazećem suncu. Hodajući tako hrbtom bacali smo poglede kroz ćelave krošnje stabala ka Papuku, gdje su se nazirali njegovi snježni vrhovi duž cijelog masiva ka Krndiji. Ogledavajući se na južnoj strani vidjeli smo uglavnom kroz nizinsku maglu dio Brodske-posavine te brojne zasnježene planinske vrhove diljem prekosavlja.”Stigavši do Maksimovog hrasta naši planinari napravili su pauzu za okrjepu i odmor te zajedničku fotografiju prije rastanka. S ovog mjesta Anita je povela natrag 10 planinara, dok je njih 21 nastavilo hrabro put Baćindola. Grupa koja se vratila napravila je polovinu ukupne kilometraže, što također nije lagano. Ostatak ekipe nastavio je prema najvišem vrhu Požeške gore Kapavcu 618 mnv te dalje prema zapadu.Bero dalje nastavlja nizati svoje doživljaje: ”21 planinar nastavlja smjelo i oportuno strmijim spustom pa opetovanim usponom ka Kapavcu, gdje smo ustanovili da je glavni i naporniji dio ture bio iza nas. Slijedili su mahom reljefno lakši, no vegetacijom teže prolazni tereni, tako da staza nije bila nimalo sumorna već naprotiv zanimljivo iskustvo u ovom malom i lijepom, a za većinu do sada neotkrivenom djeliću Slavonije. Kako se sunce polagano spuštalo s vrha obzora tako smo i mi smanjivali nadmorsku visinu stigavši do današnjeg posljednjeg vrha Kule Gračanice 402 mnv, na kojem je ista smještena još od 16. stoljeća. Tu smo se s guštom odmorili na zidinama, te slikali ispred njih, ustvrdivši da 24 km prijeđenih u miru i izobilju prirode za nekih 7-8 sati nije napor. Zadovoljni smo se spustili strmo dolje niz posljednju padinu i sa zadovoljstvom ishodili pristupnoj cesti do Baćin Dola, tako kompletiravši kondicijski zahtjevnu dionicu SPP-a. Tu nas je dočekalo šest automobila gdje su nas naše drage kolege pokupile i prevezle natrag do automobila kod Škrabutnika gdje je ova lijepa priča jutros i započela.”Po završetku pohoda naše planinare pokupili su svojim automobilima kolege iz društva, vrativši ih natrag u Požegu. Posebna zahvala svima njima koji su nesebično izdvojili svoje vrijeme i resurse. Stigavši u Požegu naši planinari zaključili su ovu zahtjevnu dionicu, što je veliki uspjeh i promidžba najveće hrvatske planinarske obilaznice: Slavonskog planinarskog puta. HPD Gojzerica opet može biti ponosna na sve njih i ostvareni uspjeh, koji se dogodio uoči 9. Obiteljskog izleta – povodom Dana Grada Požege – Grgureva (nedjelja 8. ožujka 2026. godine).