Triglava (Julijske Alpe – Slovenija) – 16. i 17.07.2022. g.
U ranim jutarnjim satima u subotu 16. srpnja 2022. godine započeli smo pohod na Triglav (2864 mnv), najviši vrh Slovenije i Julijskih Alpa. Od početka izleta sve je nekako krenulo protiv nas. Osim što je dva dana prije našeg polaska stradalo 12 slovenskih planinara od udara groma na Triglavu, ujutro prije polaska pokvario nam se i kombi kojim smo planirali za Sloveniju. Brzo smo se posložili i nastavili put s dva automobila kako bi na odredište stigli s minimalnim zakašnjenjem. Drugi peh dogodio se vrlo brzo nakon polaska kad nam je otkazala svoj dolazak planinarka koju smo trebali pokupiti u Zagrebu. Putujući za Sloveniju dogodio nam se i treći peh, negdje na autocesti kod Kutine spustio se snažan pljusak koji nas je dodatno usporio. Nakon toliko nevolja na samom početku, nastavili smo s uvjerenjem da nam se više ništa neće ispriječiti na putu. Nas 8 sretno smo stigli na Rudno polje na Pokljuki nedaleko Bohinja i tamo smo napustili automobile te pješice nastavili s punim ruksacima. Slijedilo nam je dugo i zamorno pješačenje, koje su otežavali teški ruksaci kao i savladavanje velike visinske razlike. Planinarska staza do Vodnikovog doma (1817 mnv) vodila je strmo kroz crnogoričnu šumu sa stalnim oscilacijama u visini, a od doma nastavila se penjati kamenom stazom uz sve oskudnije raslinje kako je rasla nadmorska visina. Došavši na Kredaricu (2515 mnv) planinarski dom podno samog Triglava, nakon 9 sati mukotrpnog uspinjanja završila je naša cjelodnevna storija. Ili smo bar tako mislili!? Tu su nas čekali planinari Matej i Branka, koji su u dom stigli dan ranije s namjerom da zajedno idemo na vrh. Uslijed nesretnih okolnosti oko stradalih planinara i bojeći se mogućih vremenskih promjena koje bi onemogućile uspon, vrh su uspješno osvojili jutros. Nakon smještaja i okrijepe, nastavili smo ugodno druženje razmjenjujući iskustva i komentirajući protekle događaje. Sve je teklo nekako glatko i bili smo uvjereni da će sutra svi uspješno stići na vrh. Ali vrlo brzo pokazalo se da zlo nikada ne spava. Naglo je krenula žestoka kiša praćena grmljavinom i obilnom količinom leda. Nakon samo pola sata oko doma i na Triglavu napadalo je 10 cm leda te se sve bjelilo kao da je padao snijeg. Sa stijena po kojima smo se trebali sutra uspinjati spuštali su se slapovi vode, a dijelovi strmih staza bili su prekriveni debelim slojem leda. Kiša i grmljavina nisu stajali cijelu noć, a raspoloženje je splasnulo zbog vjerojatnosti da od sutrašnjeg uspona neće biti ništa. Led se dugo otapa i namače stijene te im ne dozvoljava da se osuše do jutra, a po takvim uvjetima uspon je vrlo rizičan i gotovo nemoguć. U svitanje zore u nedjelju 17. srpnja 2022. godine, dok je Triglav u potpunosti bio prekriven oblacima i maglom, krenulo je buđenje i čekao se trenutak odluke. Bili smo neodlučni, miješala se želja za usponom i zdrav razum uz saznanje da se u ovakvim uvjetima ne ide na planinu. Uskoro se vratila jedna grupa planinara odustavši od uspona, zbog skliske stijene i slabe vidljivosti. Imoćani i Slovenci koji su krenuli prije svitanja, još uvijek su bili negdje gore izgubljeni u oblacima. Tada smo prelomili s odlukom i dio se odlučio za uspon, dok nas je četvero odlučilo ostati držeći se zdravog razuma. Među nas šest najhrabrijih i pomalo čvrknutih planinara, našla se i Martina kao jedina žena te Matej koji je vrh ispenjao prethodnog dana. Krenuli smo u tišini i nestali u magli na stijenama Triglava. Uspon je bio dug i mukotrpan, ali raspoloženje se popravilo čim smo se vinuli iznad oblaka obasjani jutarnjim alpskim suncem. Do vrha smo stigli nakon 2 sata opreznog penjanja te smo se na vrhu zadržali tek toliko da se fotografiramo i odmorimo. Povratak je tražio više opreza zbog strmog spuštanja, a bio je popraćen gužvom planinara koji su se odvažili pratiti nas prema vrhu. Uz Božju pomoć čitavi smo se spustili dolje, dok se Matej Prpić (inače rođeni Veličanin na privremenom radu u Zϋrichu – Švicarska) u dva dana popeo dva puta na vrh. Posebne čestitke idu ženama Martini Keller i Branki Berther koje su bile jedine žene u našoj grupi te su se obadvije uspjele popeti na vrh Triglava (2864 mnv). Zdravko Matičević i Višeslav Turković bili su vodiči na ovom izletu te posebne zasluge idu njima za organizaciju ovog planinarskog pohoda, koji se uspješno održao unatoč svim nedaćama. Zdravko se posebno istakao oko vođenja grupe, biranja trase i osiguravanja opreme za sve sudionike izleta.
Do iduće zgode i nezgode!
HPD Gojzerica Požega – V.A.T.