Uspon na Moldeveanu 2.544 mnv
Unatoč vrlo lošoj vremenskoj prognozi, koja je govorila o kiši i grmljavini na vrhu, veća grupa od čak 28 planinara HPD Gojzerice iz Požege odvažila se na uspon. U dogovoru s domaćim vodičem Danom planirali su uspon, ali pod uvjetom da im to vremenski uvjeti dozvole.
U slučaju pogoršanja vremenskih uvjeta plan je bio povući se s planine i vratiti se na polazišnu točku. Uspon je započeo vrlo rano u samo svitanje, a polazišna točka bila je na 800 mnv. Trebalo je svladati više od 1.700 mnv u nekih 8 do 9 sati predviđenih za uspon, jer ostalo vrijeme je planirano za spuštanje. Krenuli su lokalnom cestom koja se poslije pretvorila u usku krivudavu stazicu, koja je pratila divlji planinski potok nabujao od nedavnih kiša. Satima su se probijali kroz zelenu prašumu i grmlje, prelazeći s vremena na vrijeme divlji potok uz pomoć improviziranih prelaza i mostova. Kad im je vegetacija ostala iz leđa, nastavili su se uspinjati strmim kamenim stazama, sve dok nisu stigli do prvih snježnih prepreka. Povremeno su morali prelaziti snježne prepreke dužine i do par stotina metara, na strmim padinama ove prekrasne ali surove planine. Kroz snijeg su se probijali bez pomoći dereza, tako da su prvi u koloni zabijali gojzerice i tako pravili stope. Kad su došli do pod sami vršni dio, staza je naglo postala još strmija i teža za uspon. Bio je red ostaviti štapove i pomagati se rukama, kao bi uspon završio bez posljedica. Sama završnica zaustavila je neke od hrabrih planinara, zbog iznimne zahtjevnosti i opasnosti po život. Samo oni iskusni i dovoljno odvažni nastavili su do vrha, pazeći na svaki pokret ruke i noge, kako nebi završili u provaliji. Uskoro se na vrhu zavijorila hrvatska trobojnica i službena zastava društva. Slavlje onih koji su se prvi uspeli počelo je i nastavilo se idućih sat vremena, dok su ostali planinari pomalo pristizali na vrh. Prije silaska napravili su zajedničku fotografiju i krenuli natrag. Na povratku ih je potjerao crni oblak i lagana kiša, te ih je pratio cijelo vrijeme. Ništa nije moglo pokvariti ponos i sreću zbog ostvarenog uspona, jer na vrh se uspjelo uspeti 23 planinara (od toga 6 žena) i vodič Dan. Spust je potrajao nekih 6 do 7 sati, jer već umorne noge tražile su oprez pri spuštanju, kako ne bi došlo do nepotrebnih ozljeda. Nakon punih 15 sati hoda, svi planinari su se zdravi i živi spustili na polazišnu točku. Za večerom su se pridružili grupi koja je išla na nešto lakšu stazu, a nakon večere slavlje je potrajalo do kasno u noć.
HPD Gojzerica Požega