Laureati Hrvatskog planinarskog saveza

POŽEGA – Na inicijativu HPD Gojzerica, Tomislav Galić i Danijel Ciganović, veliki zaljubljenici u planinarenje, dobitnici su brončanog znaka, prestižnog priznanja Hrvatskog planinarskog saveza za doprinos planinarstvu. Ovo je njihova priča.

„Požežanin je ravničar, bez sumnje, ali Požežanin je i gorštak. Jedna od glavnih zabava je planinarenje, bilo bi dobro da mu se pridružiš.“ poziva tako jedan od najpoznatijih Požežanina, Matko Peić. Mnogi su se tom pozivu odazvali, a među njima su oni koji su svoj entuzijazam i ljubav prema ljudima i planinama podigli na zavidnu razinu. Takvi su Danijel Ciganović i Tomislav Galić čije su rezultate u razvoju planinarstva prepoznali mnogi, pa i Hrvatsko planinarsko društvo Gojzerica koje ih je predložilo za prestižno priznanje, iako nisu članovi tog društva.
“Riječ je o samozatajnim i vrijednim ljudima, koji nisu članovi našeg društva, ali zaslužili su ova priznanja. Upravo zato što nisu naši članovi, mogli smo objektivno sagledati sve njihove rezultate i doprinos, trud i vrijeme koje ulažu na dobrobit svih nas koji volimo planinarstvo. Ponosni smo što je naša inicijativa prepoznata u Hrvatskom planinarskom savezu,”pojasnio nam je predsjednik HPD Gojzerica Višeslav Turković. I Danijela i Tomislava obilježava višegodišnje druženje s planinama, ali i bogat niz postignuća.

 

Danijel je kako kaže, u planinarstvo ušao slučajno, a to slučajno preraslo je u niz konkretnih aktivnosti. Prva planinarska ljubav bio mu je Velebit. “Kao službenik u Zavodu za zdravstveno osiguranje našao sam se u radnom kolektivu gdje je bilo nas 15-20 generacijski bliskih ljudi koji su imali iste interese. Organizirali smo tako 2007. godine jedan sindikalni izlet kojim smo željeli upoznati ljepote Velebite. Bili smo tamo, bio je to moj prvi susret s tom surovom ljepotom i više nas izletnika se vrlo oduševilo. Imali smo sreću da nam se Velebit tada predstavio u najljepšem svjetlu, poslije sam ga upoznao u drugim razdobljima. Ali, to je tada bila prava jesenske idila i tada smo, nadahnuti tim izletom odlučili osnovati planinarsko društvo u našoj firmi i do prosinca 2007. godine smo uspjeli osnovati našu udrugu Hrvatsko planinarsko društvo Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Namjerno smo ga tako nazvali jer smo željeli da se naša ideja proširi na cijeli Zavod za zdravstveno osiguranje koji ima svoje regionalne urede i područne službe diljem Hrvatske. Ideja je zaživjela i krenulo je tako da sada imamo iz Osijeka, Virovitice, Siska, Karlovca, Krapine, Zagreba… Nismo se još proširili na jug, ali postoji želja i tih naših radnih kolega da se uključe.”

 

Boravak u prirodi bio je protuteža uredskom poslu koji mu je već počeo zadavati zdravstvene tegobe. “Meni su se već nakon tri, četiri godine rada u uredu počeli javljati problemi s kralježnicom i tada, s tek nešto više od 30 godina života shvatio sam da moram nešto učiniti za svoje zdravlje. Izlaz iz tog problema bilo je hodanje i boravak u prirodi. Uz zdravstvene blagodati čovjek osjeća i dodatno zadovoljstvo jer je među prijateljima, istomišljenicima i to je bio moj motiv da se predano uključim u planinarstvo. Jednom kad krenete u to, ljubav se razvija i stalno želite postići još više. Uključio sam se tako i u markacističku sekciju, krenuo razvijati suradnju s drugim društvima, uključili smo se u rad Hrvatskog planinarskog sveza, a dobili smo i određene putove za održavanje. Kako smo društvo koje ima članove po cijeloj Hrvatskoj, a ovdje u Požegi već postoje planinarska društva koja održavaju planinarske puteve po slavonskim planinama, uzeli smo si na Bjelolasici planinarske puteve koje održavamo. Dobili smo na račun toga pohvalu od HPS-a. Kao i svim planinarskim društvima teško je što se tiče financija, ali mi to nadoknađujemo svojim entuzijazmom.” dodaje Danijel.

Priznanje mu kaže znači puno jer je potvrda da su i drugi prepoznali njegovu ljubav.
“Čovjek zapravo ne radi ništa zbog priznanja, ali kad takvo priznanje dođe vidite da i drugi prepoznaju koliko ulažete svog truda, vremena i htjenja unapriejdite ne samo rad svog društva nego i u drugim društvima. Dobio sam priznanje na prijedlog drugog planinarskog društva HPD Gojzerica i tim mi je draže. Današnji tempo života otuđio je ljude, moderne komunikacije imaju svoje prednosti, ali ne mogu nadomjestiti osobni kontakt među ljudima, a bilo kakva fotografija ne može vam dočarati zalazak sunca, rosu, pauka, ljepote prirode. Znači, osim što je planinarstvo blagotvorno za naše zdravlje i fizičku kondiciju, jako je bitno to druženje i socijalni kontakt koji se ostvaruje. A planinari su posebna vrsta ljudi jer su uvijek spremni pomoći drugome i tako čuvaju neke društvene vrijednosti koje su danas možda na margini..” zaključio je svoju priču Danijel.

A upravo pomoć drugima, uz užitak u ljepotama prirode pogonsko je gorivo naše drugog sugovornika, Tomislava Galića. Tomislav je poznat kao glazbenik, ali i kao vrsni skijaš, predavač, dugogodišnji član HGSS-a Požega. Planine su ga pozvale još u osnovnoj školi, a spajanjem svoje dvije ljubavi, tambure i planinarenja svirao je tamburu na Mont Blancu, Matterhornu, Moenchu, Breithornu, Gran Paradisu, Castrou, Grossglockneru, ali i speleološkim objektima poput jame Mandelaja. Od 2011. godine član je HGSS Požega i prvi je instruktor gorskog spašavanja iz Slavonije. Instruktor je planinarskog skijanja u Hrvatskom planinarskom savezu, a vrijedno istražuje i trasira nove rute planinarskog skijanja u Hrvatskoj u svrhu stvaranja GPS baze podataka s pogodnim rutama za planinarsko skijanje. Sve to i još puno više može se nanizati ispod imena Tomislava Galića.

 

A on sam kaže – jednostavno je – riječ je o pravoj ljubavi. “Član PD Sokolovac postao sam još u osnovnoj školi na inicijativu prof. Maje Samardžije koja mi je prenijela ljubav prema planinarenju kroz nastavu i natjecanja iz geografije. U HGSS- u sam trenutno u školovanju da budem instruktor, zanima me to, družim se s ljudima koji su jako dobri prijatelji, istomišljenici, radim ono što volim i onda nije teško potrošiti ni vrijeme ni novac. Gorski spašavatelj čovjek je koji svoje slobodno vrijeme stavlja na raspolaganje službi, ali stalne edukacije dodatno to sve obogaćuju. Krajem veljače idem primjerice u Zakopane, u Poljsku gdje idemo na edukaciju o lavinama. Instruktor sam planinarskog skijanja, ali sada radimo i školu planinarskog skijanja, to radim i u GSS-u. Naime, cijeli život sam u podučavanju, u nastavi i onda mi je bilo logično da to radim i u GSS-u. Ali, tamo to ne radiš zato što to ti želiš, već kad te oni prepoznaju kao kvalitetan kadar, tako da je i to, na određeni način, priznanje.” priča nam Tomo.

I priznanje za koje ga je predložila Gojzerica dodatan je poticaj. “Super mi je to. Gojzerica je odlično društvo mladih, ambicioznih i aktivnih ljudi koji puno rade po pitanju promoviranja planinarstva u Požegi. Mislim naime da u Požegi malo ljudi planinari s obzirom na uvjete kakve imamo. Kad odeš na Papuk, u Veliku, Kutjevo, prije nego se popneš na brdo, vidiš da je puno više registarskih pločica iz drugih gradova, a najmanje iz Požege.” kaže nam. A što mu znači planinarstvo? “Odmak od stresa, od posla, odmor i neizmjerno uživanje u lijepim trenutcima, lijepim prizorima – odmor za tijelo i dušu. Neke predjele ne bih vidio nikada u životu da nisam počeo planinariti, a i sad kad ih se sjetim naježim se od te ljepote. Svakom bih preporučio da se bavi s tim, zdravo je i vrlo korisno za glavu u ovo današnje vrijeme kad svi živimo užasno užurbanim životom i trebamo imati bistre misli. Planinarstvo je aktivnost koja će vam pružiti i više no što očekujete,” zaključio je Tomislav.

Izvor: slavonski.hr